O POVIJESTI MAĐARA U PRIMORSKO-GORANSKOJ ŽUPANIJI

Prvi podaci datiraju iz 1779 godine kada od Marije Terezije grad Rijeka dobiva status slobodne luke (corpus separatum). U to vrijeme bilo je puno Mađara u Kraljevici. Bilo je puno učitelja, nastavnika. Možemo spomenuti Császár Ferenca koji je već 1841-42 godine napisao knjigu od dva toma o potrebi izgradnje velike luke.

Plan se počeo ostvarivati tek 1873 kada započinje izgradnja današnje luke po planu Hajnal Antala.
Dolaze stručnjaci za izgradnju: inžinjeri, građevinari, projektatanti, radnici dovode svoje obitelji. Još veće naseljavanje nastupilo je nakon hrvatsko-mađarske nagodbe 1868 godine. Kako je Rijeka administrativno prispojena “matičnoj zemlji”- Mađarskoj oni puno ulažu u izgradnju grada od koje očekuju veliki prihod kroz lučki transport preko koje će svoje proizvode transportirati na svjetsko tržište. Izgrađuju željeznicu, ceste, ponovno naseljavaju inžinjere, građevinare, fizičke radnike. (Željeznica i ceste su neposredne poveznice između Mađarske i Rijeke, mađarskog gospodarstva, trgovine, izvoza i same luke.)

U periodu ovog velikog zamaha izgradnje i procvata grada podrazumijeva se i doseljavanje Mađara na ovo područje već i zbog velikog administrativnog posla. Trebalo je svu tu izgradnju pratiti.

Na početku u Rijeci Mađari su se okupljali i bili organizirani kao stranka. Kako je grad u 19 stoljeću bio nastanjen autohtonim stanovništvom hrvatima, talijanima. Mađarima kao novim pridošlicama, mora se u kontekstu razmatrati pitanje manjina koji su se grupirali na stranačkoj osnovi zavisno od interesnih zona: trgovine, izgradnje, diobi vlasništva, uprave itd.

U tim okruženjima mađari i talijani borili su se za prevlast u gradu svaki u svom interesnom području. Uprava je bila mađarska do 1918 godine, tada je Rijeka pripala Kraljevini Italije. Naravno mađarska manjina je i dalje bila prisutna. Bilo je puno pridošlica koji su kroz Rijeku putovali na brodskoj liniji Rijeka- New-York. Neki emigranti su bili vraćeni iz Amerike u Rijeku, nisu se vraćali u svoju matičnu zemlju smatrajući da u velikom svjetskoj luci imaju više mogućnosti za bolji život.

Na početku u Rijeci Mađari su se okupljali i bili organizirani kao stranka.

Zadnja lijepa književnost na mađarskom jeziku štampana je u Rijeci 1918.godine.
A u novije doba u izdanju “Adamić”-a u Rijeci poslije 86 godina štampana je zbirka poezije usporedno na hrvatsko-mađarskom jeziku jedne članice DZMH- Rijeka.
U ranim godinama 20. stoljeća možemo konkretno govoriti o Udruzi Mađara u to vrijeme o kulturnom središtu. Bilo je nekoliko Udruga kao što je bio Mađarski krug gdje se njegovala mađarska kultura. Na raznim predstavama, večerima poezije i drugim književnim zbivanjima. Bila su aktivna turistička društva koja su organizirala brodska putovanja, izlete na otoke itd, planinarska društva. Početkom izbijanja I. svetskog rata bilo je aktivno i Mađarsko društvo (političke naravi). Ta društva su se odražala sve do iza rata, do tridesetih godina. Nakon završetka rata kada je Rijeka pripala Kraljevini Italiji ostalo je podosta Mađara na ovom području te su se ove dvije udruge održale i dalje. Mađarske škole (osnovna škola, gimnazija, ženska srednja škola, Nautica) i dalje su imale nastavu na mađarskom jeziku jer se ne može ništa preko noći izbrisati iz povijesti jednoga kraja. Godine 1924. tadašnja mađarska udruga funkcionirala je pod imenom: Circolo Patriotico Ungherese, sa sjedištem u Hotelu Europa-Centra (današnja zgrada Državne Uprave, Riva 10.) Oko 1930. godine gase se mađarske Udruge i nije postojala sve do 1994. godine na području Rijeke i okolice.

 

 

MAĐARSKA

Tradicionalno se vjeruje da je Mađarsku osnovao Árpád, koji je poveo Mađare u Panonsku nizinu u 9. stoljeću. Mađarsko je kraljevstvo 1000. godine osnovao kraljStjepan I. Sveti. Prvi pisani zapis na mađarskom jest povelja o utemeljenju opatije u mjestu Tihany1241. godine Tatari su opustošili zemlju i povukli se nakon godinu dana. Mađarska je napredovala do europske razine pod kraljemMatijom Korvinom (1458.-1490.), ali potučena je do nogu u Mohačkoj bitkiod Turaka. Turci su 1541. osvojili Budim, a Mađarska je podijeljena na tri dijela: zapadom su vladali Habsburgovci, središnjim dijelom Turci, dok je istočna pokrajina Transilvanija (danas u Rumunjskoj) ostala kao jedino utočište mađarske kulture.Budim je 1686. preotet Turcima, ali Habsburzi su zavladali cijelom Mađarskom.Ferenc Rákóczi II, transilvanski princ, podigao je neuspješan ustanak protiv austrijske vlasti (1703.-1711.).U Pešti je 1848. izbila revolucija i proširila se čitavom zemljom. Austrijanci su srušeni i Lajos Kossuth je postavljen za guvernera. Ipak, godinu dana kasnije je austrijska vojska ugušila revoluciju. Mađari 1867. nalaze kompromisno rješenje s Habsburgovcima. Stvorena je dvojna monarhija, Austro-Ugarska, sa sjedištima u Beču i Pešti. 1873. godine ujedinjuju se Pešta, Budim i Óbudim, pa nastaje metropola Budimpešta. Austro-Ugarska prestaje postojati 1918. godine. Mađarska dobiva nezavisnost, ali gubi dvije trećine teritorija i trećinu stanovništva.1919. u Mađarskoj izbija komunistička revolucija, ali vlast preotima Miklós Horthy koji tada od države čini političku zanimljivost. Tijekom njegovih četvrt stoljeća Mađarska je monarhija bez kralja kojom upravlja – admiral bez mornarice. Surađivao je s nacističkom Njemačkom, aliHitler je ipak preuzeo vlast u Mađarskoj 1944. godine. Godinu dana kasnijeSovjetski Savez osvaja Mađarsku i postupno uvodi staljinizam.Mađari su 1956. podigli ustanak protiv okupatora, ali sovjetska je vojska ugušila pobunu i smaknula premijera Imrea Nagya. Komunisti su 1990. dragovoljno otišli s vlasti, te su održani prvi demokratski izbori. Mađarska je postala članica saveza NATO 1999.godine, a ušla je u Europsku Uniju 1. svibnja 2004. godine.

Tekst preuzet sa wikipedia-e

POVIJEST – MAGYAR

 

A magyarok őstörténete még nem teljesen tisztázott. Számos elmélet látott napvilágot a középkortól a 20. századig, mindegyiknek vannak támogatói és ellenzői. Árpád nagyfejedelem (845 k. – 907. lt július eleje) a honfoglalás idején – melynek során a magyarok Etelközből a Kárpát-medencébe települtek – a magyar törzsszövetség nagyfejedelme volt.[1] lt [2] Tőle származnak az Árpád-ház uralkodói, akik halálát követően négy évszázadon át uralkodtak lt Magyarországon.
A magyarság ősei részben[1] Ázsiából származó lovas nomád törzsek voltak, amelyek vándorlásaik során sok más néppel kapcsolatba kerültek. Ennek során megismerkedtek a földműveléssel, iparral, kereskedelemmel és a különböző államszervezetekkel, amint ezt változatos eredetű jövevényszavaink is bizonyítják. A lt Volga és Káma folyók vidékén, a mai lt Baskíria területén a 13. században erre járó lt Julianus barát magyar nyelvű népet talált, és ezért a latin Magna Hungaria, vagyis „nagy Magyarország” nevet adta az országnak. A 20. században úgy gondolták, ez volt a magyar őshaza, de mára ez az elképzelés megdőlt.

A magyar nyelv az Urál-altaji nyelvcsalád urali ágába, annak finnugor ágába tartozik. Legközelebbi rokonai az obi-ugor nyelvek (manysi és hanti), amelyekkel együtt a finnugor nyelvek ugor csoportját alkotja. A manysi (vogul) és a hanti (osztják) beszélőinek száma napjainkra erősen megfogyatkozott, egyes nyelvjárások ki is haltak. Ezek a nyelvek a magyarral ellentétben nem rendelkeztek írásbeliséggel.
A finnugor közös szállásterületet korábban Köppen alapján a sün és a méh szavak – tévesnek bizonyult – elterjedése alapján a Káma vidékére tették.[2] De nem lehet átesni rögtön a ló túloldalára, és kijelenteni, hogy sosem jártak ott. Harmatta János szerint Hérodotosz lt Szküthikája népneveinek nyelvi és életmódjuk elemzése azt mutatja, hogy az i. e. 5. században ott élhettek. Ekkor már régen túl voltak a finn és ugor nyelvi szétváláson.
Az uráli őshaza elmélete szerint az uráli alapnyelvet beszélők őshazája valószínűleg Nyugat-Szibériában, az Ob alsó folyása és az Urál hegység között volt. Az elmélet szerint, az újabb őstörténeti eredményekkel összevetve kevesebb, mint ötezer éve az ősnyelv szétvált a finnugor és a szamojéd ágra. Valamivel a finnugor nyelv ismét szétválhatott a finn-permi és az lt ugor ágra. Az ugor ágat a magyar, a manysi (vogul) és a hanti (osztják) alkotta. Úgy gondolják, hogy ezektől a magyar az i. e. 2-1. évezred fordulóján különült el.
Az uráli őshaza elméletével sokan az antropológia és genetika eltérő eredményeit helyezik szembe. Az őshazaelmélet hívei szerint ez a megközelítés azért nem helytálló, mert a nyelvrokonság nem jelent feltétlenül antropológiai-genetikai rokonságot is. Továbbá feltehetőleg már az uráli ősnyelvet beszélő közösség is több embertípus ötvözete volt, amelyek a szétvándorlás után tovább keveredtek más népcsoportokkal.
Az ősi magyar nyelvtan szerint a magyar nyelvet egyetlen kőből faragták, egyetlen logikával, így nem szorul feltétlen arra, hogy bármely más nyelvből is akár kölcsönvegyen, akár kölcsönadjon. Ennek fényében a magyar őstörténethez egy teljesen önállóan alakított és fejlődött ősi magyar nyelv kapcsolódhat.

Kárpát-medencét lakó népek többszörös összeolvadásából, egy stabilra sikeredett mesterséges nyelv több évezredes dinamikus fejlődésének végén a XVI. század nemzetállamokat életre hívó abszolutizmusainak hatására, a Kárpát-medencei népek egy része
magyarrá kovácsolódott. Ezt a folyamatot segítette a latinul tudó felsőbb kasztoknak a pór nyelvet beszélők iránti lenéző magatartása, és megosztotta a több szálon futó, a latintól függetlenedni vágyó önálló nyelvek fejlesztése. A magyar nyelv fejlesztése nem szűnt meg. A nyelv folyamatosan új szavakkal bővül, amelyek szisztémája nem illeszkedik a előtag-gyök-toldalék-rag rendszerbe, de az élő nyelv használata a folytonos csiszolgatások által az akadémiai szintre eljutott szavak magyarrá formálódnak. Mindaddig, amíg a szavak értelme és átvitt értelmei megengedik, hogy egy mondatnak akár 3-7 valódi értelme is legyen, a nyelvet igen nehéz szétzúzni. Mindig az tanulja meg a nyelvet, aki el akar adni, aki kevesebb „beszélő”-vel bír.
Munkácsy festménye a honfoglalásról

Munkácsy festménye a honfoglalásról

Árpád nagyfejedelem emlékműve Ópusztaszeren

Árpád nagyfejedelem emlékműve Ópusztaszeren